Uskrs fest od 1979. do danas

Od davne 1979. godine, kada je održan prvi Uskrs fest pa do danas prošlo je više od 30 godina. Svih tih godina izuzimajući ratne (1991., 1992. i 1993.) kada festival nije održavan, brojni mladi iz raznih krajeva Crkve u Hrvata svoju su vjeru izražavali pjesmama koje su nastajale kao plod vjere u Kristovo uskrsnuće. Bile su također plod radosti, tuge, traženja, uspona i padova, sve ono što hod u vjeri svakodnevno nosi sa sobom. A sve je počelo 1979. godine ili malo ranije – godinu ili čak deset godina prije.
Naime, tradicija zagrebačkog festivala duhovne glazbe seže u kraj 60-ih kada skupina entuzijasta, koju su činili članovi grupe Quo vadis: vlč. Franjo Jurak te dr. Josip Ladika, pokreću smotru glazbenog stvaralaštva mladih nazvanu “KATOM” (skraćenica od Katolička omladina). Smotra se održavala dvije godine (1969. i 1970.) u zagrebačkoj crkvi sv. Marka Križevčanina, a na njoj su nastupali, uz zajednice mladih i tada vrlo popularne VIS-ove, već spomenuti Quo vadis, zatim Žeteoci, Prijatelji, Kristofori, Jordan, zagrebački Veritas, Kare (katoli čke redovnice) i poznati kantautor Ivica Percl.
        
        Drugi važan događaj za Uskrs fest je akademija povodom obilježavanja 50. obljetnice smrti bl. Ivana Merza koja je, na blagdan Krista Kralja 1978. godine održana u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Organizator akademije p. Božidar Nagy koji je ujedno bio i voditelj Katehetskog centra Zagrebačke nadbiskupije, ohrabren uspjehom akademije predlaže pokretanje nove smotre glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih pod okriljem bl. Ivana Merza. Predloženo je da se festival održava na Bijelu nedjelju, dakle prvu nedjelju nakon Uskrsa. Željelo se odmah od početka usmjeriti kreativnost mladih na proslavu Kristova uskrsnuća. Godinu dana kasnije, točnije 22. travnja 1979., u Dječačkom sjemeništu na Šalati održan je prvi „Festival duhovne glazbe i poezije Zagreb 1979.“ Bila je to zapravo smotra glazbenog stvaralaštva mladih (autorskog i reproduktivnog) te poezije i ritmike. Sljedeće je godine odlučeno da smotra bude festivalskoga tipa, tj. da se na njoj izvode samo novonastale skladbe.
          
            Organizaciju festivala od početka vodi Katehetski centar Zagrebačke nadbiskupije, odnosno njegovi ravnatelji: p.Božidar Nagy te vlč. Andrija Kišiček. U drugoj polovici 80-ih organizaciju Uskrs festa u ime Katehetskog centra preuzima Glas Koncila odnosno vlč. Mijo Gabrić, nekoć bubnjar legendarnih Žeteoca. Vlč. Gabrić mijenja naziv festivala u „Uskrs fest“ te ga seli u novi prostor – prekrasnu veliku crkvu sv. Križa u Sigetu gdje će se održavati sljedećih nekoliko godina (1982., 1983., 1984., 1985. i 1987. godine). Godine 1988. festival je trebao biti održan na otvorenom ispred Zagrebačke katedrale, ali je zbog kiše održan u samoj katedrali. Deseta obljetnica festivala (1989.) proslavljena je prvim Uskrs festom održanim na otvorenom. Bijaše to prvi “open air Uskrs fest” održan ispred sjemeništa na Šalati. Bio je to simbolički izlazak Uskrs festa izvan crkvenih prostora. Cibonina je dvorana 1990. bila prvi javni, a ne isključivo crkveni prostor u kojem je održan Uskrs fest. Odaziv zainteresirane publike bio je velik, dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Na žalost, 1991. godine, kada se očekivala potpuna kulminacija te je predviđeno održavanje Uskrs festa u Splitu, festival zbog ratnih zbivanja nije održan te je uslijedila trogodišnja stanka.
Na inicijativu grupe entuzijasta koju su činili Krešo i Tomislav Buntak, Kornelije Hećimović te Božo Pandurić u suradnji s Katehetskim uredom Zagrebačke nadbiskupije na čijem je čelu bio vlč. Zvonimir Kurečić, godine 1994. ponovno se organizira Uskrs fest koji se pred Zagrebačkom katedralom održava samo kao smotra. Od sljedeće godine festival ponovno poprima natjecateljski karakter. Nakon Katehetskog centra, od 1999. godine organizaciju festivala preuzima novoosnovano Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, odnosno njegov prvi povjerenik vlč. Marijan Gradinščak, a festival se održava u kino dvorani Studentskog centra.
          
             Od 2002. godine organizaciju Uskrs festa preuzimaju vlč. Robert Šreter, novi povjerenik za pastoral mladih, kao ravnatelj festivala te Slavko Nedić kao umjetnički ravnatelj u ime Hrvatskog katoličkog radija koji se također uključuje u organizaciju Festivala. Njih dvojica rade reorganizaciju festivala kojeg premještaju u reprezentativni prostor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Radio Sljeme i Hrvatski katolički radio izravno su prenosili festival, a Hrvatska je televizija emitirala snimku tjedan dana kasnije. Načinjen je studijski snimljen CD, kazeta te pjesmarica festivala. Novi vizualni identitet festivala osmislila je Mirjana Kos, a scenu Tomislav Buntak. Vrlo važan član tima bio je i neumorni čovjek iz sjene, dugogodišnji tajnik festivala Željko Valjak. Sljedeće, 2003. godine, uz Buntaka, Valjka, Nedića i vlč. Šretera koji je u međuvremenu imenovan ravnateljem HKR-a, Festival u ime Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vodi vlč. Božidar J. Tenšek. Od 2004. godine, u organizaciju Uskrs festa uz Hrvatski katolički radio ulazi i Odbor za mlade Hrvatske biskupske konferencije u suradnji s povjerenicima za pastoral mladih. Povodom 30. Uskrs festa Organizacijski Odbor  je odlučio da će Uskrs fest 2011. godine biti revijalnog, a ne natjecateljskog karaktera kao dosadašnjih godina. Razloga tome ima puno: 30. obljetnica Festivala, proglašenje blaženim pape Ivana Pavla II. koje će isti dan biti održano u Rimu, zatim obilježavanje dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku koje se odvija pod geslom Zajedno u Kristu npa neka bez nagrada svi izvođači ostanu i po pitanju nagrada „zajedno u Kristu“. Nagrade su također izgubile prvotni smisao i nisu više tretirane kao „dobar vjetar u leđa“ ili skretanje pozornosti na pjesmu ili izvođača koji su te godine bili posebni nego kao isticanje samo jednih. Nagrade su postale sve manje priznanja a sve više nagrada. Iz tih razloga praksa ne natjecateljskog karaktera Uskrs festa nastavila se i ove 2012. godine.

           Uskrs fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih, bio je poprište raznolikih glazbenih stilova - od šansone i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka, neoklasičnog rocka, heavy metala) zatim latino, disco, funky, techno… Većina je pjesama namijenjena izvanliturgijskom izvođenju, ali je bilo i pokušaja da se preko Uskrs festa predstave skladbe koje bi mogle naći mjesto u slavljenju liturgije.

U ovih 30 godina mnogi su skladatelji, tekstopisci, aranžeri i izvođači velik dio sebe utkali u Uskrs fest. Iza svega toga je također stajala velika ekipa, često vrlo samozatajnih ljudi koji su se brinuli da u tehničko-organizacijskom segmentu sve bude kako treba. A oni su:

p. Božidar Nagy (1979. i 1980.)
vlč. Andrija Kišiček (1979., 1980., 1981. i 1982.)
vlč. Mijo Gabrić (1983., 1984., 1985., 1986., 1987., 1988. i 1990.)
vlč. Božo Cindori (1988. i 1989.)
Božo Pandurić (1994.)
Kornelije Hećimović (1994.)
Krešo Buntak (1994.)
Tomislav Buntak (1994., te od 2002. do 2012.)
vlč. Zvonimir Kurečić (od 1994. do 1998.)
vlč. Marijan Gradinšćak (1999., 2000. i 2000.)
vlč. Robert Šreter  (2002., 2003., 2004., 2005., 2006. i 2007.)
Slavko Nedić (od 1981. do 1989. od 2002. do danas kao umjetnički direktor)
vlč. Božidar Tenšek (2003.)
Dijana Mlinarić (2004.)
Ivana Petrak (2005., 2006., 2007. i 2008.)
Zvonimir Ancić (od 2007. do danas)
Ivana Čogelja (od 2009. do danas)
Mons. Enco Rodinis (od 2005. do 2010.)
vlč. Saša Ilijić (od 2009. do danas)
Mons. Fabijan Svalina (od 2011. do danas)
 
Tajnici Uskrs festa:

Željko Valjak (od 1995., do 2003.)
Ivana Petrak (2004.)
Zvonimir Zelenika (2005. i 2006.)
Anita Ivanović (2007. i 2008.)
Anita Klobučar (2009.)
Marija Čališ (2010. i 2011.)
Kristina Rubić (2012.)
 
Glasnogovornici Uskrs festa:

Boris Sadilek (2005. i 2006.)
Tomislav Golubić (2007.)
Ante Novak (od 2008. do 2012)
 

Sva prava pridržana © 2012.